Starke za avanture

Gazim već godinama u starkama i pritišćem pedalu bicikla u istima. Kvačicu gasa nježno pimplam đžonom starki..Kročimo zajedno kroz život starke i ja.

Nikada ne idem na put ako ih nisam navukla na noge ili ugurala bar u zadnji
tren u bočni džep kofera.
Ormar s cipelama je pun. Cipele na petu, balerinke, sandalice na remenčiće, čizme, gležnjače, gojzerice....japanke i papuče za oko kuće i do prvog dućana. Stoje uglavnom u ormaru.
Žena sam, stonoga, mora obuće biti na bacanje... Nosim ih u izvanrednim situacijama. I kad ih obujem kao da sam iznevjerila omiljenu nazuvku sa žnirancima.

Zato Converse tenisice stoje kod ulazno-izlaznih vrata i čekaju novi korak, novi dan.
Pješačile su starke po pijesku. Po školi. Po besciljnim lutanjima gradom... Kombinirala sam starke  s tajicama i sa svečanim haljinama, trapericama i badićem. Neki dan mi susjeda s prozora viče: "Starke i mrežaste čarape, pa to sam ti možeš skombinirati". Nije istina. Nije do mene. Do tebe je.

Raznježi me onaj osjećaj kada uguram bosu nogu u visoke starke, potegnem vezice i zavežem na zglobu. Spremna sam za novi put. Gdje god. Na put nogom pred nogu, na putovanje pedalom, papučicom gasa. Na put u susjedni kvart praćen dugim zagrljajem i osmijehom od uha do uha moje Marije, pričalice s dušom. Svaki put spremna i ponovo rođena za hodanje po školi i trčkaranje po stepenicama milijun puta gore i dolje zbog odmora, odlaska u dvoranu, kopiranja još jednog listića, užine...
Obožavam pijesak. I pokoje zrno kad zaluta u starke kao da pravim bisere. Biseri lutanja, putovanja, iskustva. Želim se sjećati svih. Taj osjećaj i zrnca me čini živom. I to moje iskustvo oživljuje  svakim korakom zrnca koji žuljaju. Ugodno žuljaju kao da me masiraju. Nježno zapisuju memoare.

Kao dijete rođena sedamdeset i neke, a živjela sto na sat osamdesetih, imala sam visoke bijele Pume. Mi klinci, nosili  smo ih kao zaštitu od uroka, kao znak da ti starci mogu ispuniti hirovitu tinejđersku želju radi mira u kući. Nitko mi nije bio ravan jer stajale su mi savršeno. To mi nitko nije mogao osporiti. Čak mislim da sam zbog njih osvojila ona dva dečka na tulumu. I dobila peticu iz logike kod profe koja je bila više od straha i trepeta u školi. Pume su mi davale osjećaj moći. S njima sam mogla sve.

Tako sam odrasla. To ja mislim.

Sasvim slučajno, prije par godina,naišla sam na "Pimpek placu" na autlet sa starkama.
Ulazim u trgovinu... gledam... plave sa sivim vezicama... probam... osvoje me... to je to.
Opet mi ne mogu ništa. Ni babaroge, ni zli jezici, ni karcinom, ni ružno vrijeme... Opet imam moć tinejđerice.

Sretna jer sam našla sam talisman, bijeli luk protiv uroka, plišanog medu za samoću i tugu...
I tako, veselim se svakom danu dok koračam. Svjesna sebe, svakog kamenčića i zrna pijeska dok pravim bisere.

   Sa starkama grabim dalje kroz avanture.