Budi me iz tvrdog sna. Dižem kapke i otvaram sljepljene oči još razmazane maskarom od protekle večeri.Tisuću razloga za nemarno skidanje šminke.Intezivno čeprkanje po svemu i svačemu s curama do neko doba nije mi baš na ruku za odrađivanje dana na pragu.Ajmo...Sjedim za stolom. Motam po glavi obaveze, događaje od jučer, cirkuse od prije tjedan dana...Šalica na stolu lijeno čeka da
završim jutarnji obred ispijanja kave za još jedan dan pun želja. Idemo. Pregledavam portale Jutarnjeg lista i Večernjeg lista ne bi li naišla na nešto što će me zagolicati da pročitam koji tekst do kraja i kažem : " To je to!"
"Halo! Budi se!" Balkan je to i nema tu revolucija. Nema tu ničega što nije viđeno, što nije pročitano, nije izrečeno . Sve se zna , ništa se ne poduzima.Kreni! Još jedna šalica kave.Zaljepljena za stolac, ne mrdam....
Ni sunce neće kroz oblake. Subota je. I njoj je vikend.
Nema komentara:
Objavi komentar