Samo ljubav

Napustila nas je legenda ovih prostora, Oliver Dragojević. Čovjek koji je dijelio ljubav kroz umjetnost, kroz song.

Da čovjek ne odlazi zauvijek već da nas napušta tijelom dokaz je pjevač s kojim smo rasli. Iako ga nismo redovito slušali i išli na koncerte. Čovjek čije su se pjesme vrtile u pozadini dok smo stasali.  Čovjek s kojim smo prohodali, krenuli u školu, preboljeli prve ljubavi. I zadnje.
Oliver je odlaskom pjesmom povezao ljude na ulicama. Samo ljubav. Samo svi kao jedan. I praštamo mu sve beštimije i grube riči jer je nevažno u odnosu na ljubav koju je ostavio.

I kad sunce zađe- danu nije kraj.I to što si otišao negdje drugdje ne znači da ne živiš. U nama.
Hvala ti za veliko LJ.

Croatia-name of trones

Sapunica zvana nogomet traje. Croatia je tražena u Googleovoj tražilici, jako. 

Sve teme su nevažne. Osim nogometa. Svi su u kockicama. Skockani. Nogometaši s basnoslovnim primanjima," naša precednica" s finim primanjima i još boljim privilegijama. I tete u dućanu koje rade za crkavicu.

 J. Krishnamurti je rekao da biti dobro prilagođen u bolesnom društvu nije mjerilo zdravlja. Gdje spadaju neskockani?

Euforija po trgovima, ulicama i cijelim kvartovima traje, a neskockani apatično čekaju da taj cirkus prođe. Kad prođe taj cirkus i dođe jesen nastavlja se cirkus u Saboru. Pa se ti skockaj od svih novih prijedloga zakona.

I dok Google bilježi veliki porast guglanja Croatia, mi se cirkusa raznih vrsta nećemo riješiti nikada. Pa ni onda.

Cibalia ili tamo gdje Bosut ljubi Život

Rimljani su govorili da Bosut prijepodne teče od izvora prema ušću a poslijepodne od ušća prema izvoru. Kako puhne vjetar.

Opet dolazim u Cibaliu.

Vraćam se po tko zna koji put iznova i opet odlazim iznova.
Svaki put obilazim i hodočastim staze djetinjstva. Tražim izgubljene parkove,  špice i klupice koje nisu pitale za vrijeme. Tražim poznata lica dok bauljam kroz šor provincijskih ulica.

Prijepodne tečem s Bosutom u smjeru čežnje za bosonogim vremenom a poslijepodne me tok okrene u sadašnjost i stišćem prerasle cipele.
Otimam se godinama. Pa se pronalazim u istima.

Opet se izuvam i hodam bosa . Opet bježim i vračam se.

Kako god se izuvala i obuvala Bosut će i dalje svakog dana ljubiti nebo. Kao što moja sjećanja ljube čežnju na horizontu slavonske ravni. I to je ono što zovemo Život.

Marphy i asocijacije na temu

Znači kad te prati Marphyjev zakon, Bolingov postulat, Scottov prvi zakon i drugi, Finagleovi zakoni i  pravila imaš pravo posumnjati u fiziku, logiku i slične znanosti.

Dok nije bilo Edwarda A. Murphyja kao da nije bilo ni nezgoda. Znači, od 1949. godine pa na ovamo sve ide naopako.U stvari kukamo i shvaćamo život preozbiljno. Dakle, Murphy je izjavio slavnu rečenicu: " Postoji li bilo koji način da se to uradi krivo, oni će to uraditi krivo". Ta prva rečenica bila je izgovorena u zrakoplovnoj bazi Edwards tehničarima koji su spojili opremu u labaratoriju. Od onda lebdi i leti zrakom gdje god ima ljudskog stvora. Marketing je to iskoristio za prodaju svega i svačega a da im baš nije krenulo krivo. Nego naprotiv. Reklama prodaje proizvod. Ovaj put Marpy je pokazao onu drugu stranu medalje. Bravo za medalje i njihove obje strane.
Primjer iz prkase, moje.Kuham engleski čaj iz filter vrećice. Stavljam vodu u kuhalo, uključim kuhalo, otvorim kutiju s vrećicama, izvadim istu i na putu od kutije do šalice u ruci mi ostane samo onaj dio s logom i minutama potrebnim za pripremu čaja. To mi se događa često. I svaki put. Svaki put me to izbaci iz takta. Ta mala banalna stvar. Baš zato što je banalna i što se redovito ponavlja.
Ako prolijem vodu-nije panika. Ako razbijem šalicu, tanjur... nije panika. Filter vrećica je kraljica bez premca mog zakona potaknuta Marpyjem. Dobra strana : ne d'o bog većeg zla.

Bolingov postulat- "Osjećaš se dobro, ne brini. Proći će te." Zato se ja na pitanje:" Kako se osjećaš?" uvijek osjećam: "Ne znam". Da preduhitrim ovaj postulat.

Scottov prvi zakon- "Bez obzira što je prošlo naopako, vjerojatno će se baš to činit ispravnim." Optimistično. Tu se ja nalazim. To je moj zakon. Dijete mi kaže da sam nepopravljivi optimista.
Stvari se uvijek nekako poslože. Brinuli mi ili ne brinuli. Zakon je zakon.
Drugi zakon je samo asocijacija na prvi.

Finagleovi zakoni- Tu više niste sami nego vam drugi sole pamet jer dobiveni rezultat drugi krivo interpretiraju, kradu ili vjeruju da je dobiven prema njihovoj omiljenoj teoriji.
Sjetim se Tesle i Edisona. A sad i sebe jer koristim tuđe postulate za svoju samoreklamu i kradem. Da, kradem njihovo iskustvo i kratim si muku da ne bih pisala zakone koje sam osjetila na vlastitoj koži.

Bilo kako bilo, zakoni kao takvi funkcioniraju kao pravilo. Uz napomenu da iznimke potvrđuju pravilo. Vratili smo se na Scottov prvi zakon i vrijeme je da zaključimo ovaj tekst kako  ne bismo trčali drugi krug.