Rimljani su govorili da Bosut prijepodne teče od izvora prema ušću a poslijepodne od ušća prema izvoru. Kako puhne vjetar.
Opet dolazim u Cibaliu.
Vraćam se po tko zna koji put iznova i opet odlazim iznova.
Svaki put obilazim i hodočastim staze djetinjstva. Tražim izgubljene parkove, špice i klupice koje nisu pitale za vrijeme. Tražim poznata lica dok bauljam kroz šor provincijskih ulica.
Prijepodne tečem s Bosutom u smjeru čežnje za bosonogim vremenom a poslijepodne me tok okrene u sadašnjost i stišćem prerasle cipele.
Otimam se godinama. Pa se pronalazim u istima.
Kako god se izuvala i obuvala Bosut će i dalje svakog dana ljubiti nebo. Kao što moja sjećanja ljube čežnju na horizontu slavonske ravni. I to je ono što zovemo Život.
Nema komentara:
Objavi komentar