Marphy i asocijacije na temu

Znači kad te prati Marphyjev zakon, Bolingov postulat, Scottov prvi zakon i drugi, Finagleovi zakoni i  pravila imaš pravo posumnjati u fiziku, logiku i slične znanosti.

Dok nije bilo Edwarda A. Murphyja kao da nije bilo ni nezgoda. Znači, od 1949. godine pa na ovamo sve ide naopako.U stvari kukamo i shvaćamo život preozbiljno. Dakle, Murphy je izjavio slavnu rečenicu: " Postoji li bilo koji način da se to uradi krivo, oni će to uraditi krivo". Ta prva rečenica bila je izgovorena u zrakoplovnoj bazi Edwards tehničarima koji su spojili opremu u labaratoriju. Od onda lebdi i leti zrakom gdje god ima ljudskog stvora. Marketing je to iskoristio za prodaju svega i svačega a da im baš nije krenulo krivo. Nego naprotiv. Reklama prodaje proizvod. Ovaj put Marpy je pokazao onu drugu stranu medalje. Bravo za medalje i njihove obje strane.
Primjer iz prkase, moje.Kuham engleski čaj iz filter vrećice. Stavljam vodu u kuhalo, uključim kuhalo, otvorim kutiju s vrećicama, izvadim istu i na putu od kutije do šalice u ruci mi ostane samo onaj dio s logom i minutama potrebnim za pripremu čaja. To mi se događa često. I svaki put. Svaki put me to izbaci iz takta. Ta mala banalna stvar. Baš zato što je banalna i što se redovito ponavlja.
Ako prolijem vodu-nije panika. Ako razbijem šalicu, tanjur... nije panika. Filter vrećica je kraljica bez premca mog zakona potaknuta Marpyjem. Dobra strana : ne d'o bog većeg zla.

Bolingov postulat- "Osjećaš se dobro, ne brini. Proći će te." Zato se ja na pitanje:" Kako se osjećaš?" uvijek osjećam: "Ne znam". Da preduhitrim ovaj postulat.

Scottov prvi zakon- "Bez obzira što je prošlo naopako, vjerojatno će se baš to činit ispravnim." Optimistično. Tu se ja nalazim. To je moj zakon. Dijete mi kaže da sam nepopravljivi optimista.
Stvari se uvijek nekako poslože. Brinuli mi ili ne brinuli. Zakon je zakon.
Drugi zakon je samo asocijacija na prvi.

Finagleovi zakoni- Tu više niste sami nego vam drugi sole pamet jer dobiveni rezultat drugi krivo interpretiraju, kradu ili vjeruju da je dobiven prema njihovoj omiljenoj teoriji.
Sjetim se Tesle i Edisona. A sad i sebe jer koristim tuđe postulate za svoju samoreklamu i kradem. Da, kradem njihovo iskustvo i kratim si muku da ne bih pisala zakone koje sam osjetila na vlastitoj koži.

Bilo kako bilo, zakoni kao takvi funkcioniraju kao pravilo. Uz napomenu da iznimke potvrđuju pravilo. Vratili smo se na Scottov prvi zakon i vrijeme je da zaključimo ovaj tekst kako  ne bismo trčali drugi krug.